LOVAČKE PRIČE

 

 

PUMA – lov s psima

To ljeto 2011 smo u blizini našeg Afričkog lovišta zatekli Amerikanca koji svake godine dođe svojim psima realizirati nekoliko lovova na leoparda. // od 2013 taj lov je zabranjen// Vrlo uspješno odrađuje dio posla u susjednim lovištima, psi i leopard je nešto što treba doživjeti ! Ponudio nam je pomoć oko caracala kojeg smo odstrijelili za jedno poslijepodne. Što je uredno i naplatio. Zahvaljujući njegovim savršenim psima koje svake godine dovodi u Afriku specijalno za te lovove. Teško je zamisliti koliko plati putovanje za tolike pse. „Zabavio“ se cijeli dan vozeći po savani, uočio trag caracala, risa i zvao nas.
I pustio pse koji su odradili 90 % posla.
Nakon tog lova ponudio nam je lov pume u svom lovištu kod Denvera, kako oni kažu „cougara“ (lat. puma concolor)
Takvu se ponudu ne može odbiti a nadasve kad smo vidjeli sve njegove reference. Višemjesečne pripreme uključujući rezervaciju avio-karata i vize.

lok avion

Preko Frankfurta smo odletjeli u Denver a dalje malim lokalnim avionom u planine Rocky Mountaina. Odatle još dva sata terencem do lovnih revira i smještaja u prirodnom ambijentu smrznute doline. Oko nas kanjoni. Pristojan boravak i što je najvažnije toplo. Snijega nešto malo a osnovni preduvjet je snijeg na kojem čete naći tragove. Ostatak posla je na psima, njih desetak koje pušta na trag. U svemu treba imati i sreće da vam se pogon ne zaustavi na vrhu nekog kanjona ili planine jer onda predstoji mukotrpno penjanje i prilaz.

Drugi dan po dolasku ujutro oko 9 sati smo nabasali na ne baš svježi trag ali su psi jako dobro reagirali. Svaki od njih nosi GPS odašiljač kako bi ih vodič mogao pratiti. Nakon 1 sata smo se uvjerili da su psi na tragu. A mi smo se uputili dalje da nađemo drugi, alternativni trag ako slučajno ovaj propadne ili ako psi otjeraju zvijer predaleko.

drugo jutro polazak  svježi trag


Tako smo se vozili u Polaris Rangeru nekoliko sati i naišli na upravo svježi novi trag...Ali…Točkice na GPS-u su pokazivale da psi stoje već pola sata na istom mjestu. Bilo je oko 2 popodne.
Dakle imamo jednu pumu koju gone psi i svjež trag. Šteta što naši veprovi ne bježe na stablo rekao bi jedan znani lovac…
Vodić je pokazao brdo na kojem su psi nekih 3-4 kilometra od nas. Domaćin je počeo pjevuckati i javio se na radio stanicu na neki poziv, uspjeli smo razaznati sljedeće: „Don't disturb me now, I'm just kiling cougar“…(nemoj me smetati, upravo se spremamo odstrijeliti pumu)
Opalaaa !?
A tek se vozimo u tom pravcu. Dok je vozilo moglo vući uzbrdo i po snijegu a dalje oko 1,5 km uzbrdo po snijegu.
Utoliko smo čuli nervozni lavež svih pasa.
Kako smo se približavali uzbuđenje je raslo. Snijeg skoro do koljena gore u planini. Na pedesetak metara smo vidjeli veliku žutu mačku na drvu svojih desetak metara od zemlje. Lagani prilaz i dogovor, kamere rade, snimamo. Zvjerka je uznemirena ali psi su ti od kojih ne može uteč' dalje. Kalibar 30-30 iz Winchesterke i jedan hitac je bio dovoljan da se životinja od skoro 70 kg sruši na par metara od nas. Doduše zadnjim snagama mačka je otrčaka par desetaka metara

nakon nekoliko sati i pračenja treaga  Picture 681

Naravno da je sve profesionalno urađeno a nakon čega je nastala neopisiva radost i olakšanje, ipak takvu trofeju dobiti i to drugi dan lova je neshvatljivo. Spuštanje u dolinu, nošenje prekrasne trofeje i pauza pored vozila i pomagača.
Euforija, svi bi nešto rekli.

Po dolasku u kamp životinju smo objesili na strehu pred vratima budući je temperatura ispod nule tako da nije bilo problema oko propadanja krzna koje je doista zadivljujuće. Mačka je odstrijeljena u vrijeme kad ima najdulju i najkvalitetniju dlaku. Procijenio je da se radi o mužjaku u četvrtoj godini a koji bi da je poživio još koju, dosegao i čak do sto kilograma. Sutradan, a da se ništa ne prepusti slučaju, odvezli smo se u grad, preparatoru, da stručno obradi i odere krzno koje će u štavljenju i postupku provest nekoliko mjeseci i biti dostavljeno po Cites pravilima u Hrvatsku, domaćem preparatoru da je uradi u životnoj formi.

rezultat  puma pred kampom čleka obradu

Dan pauze i odmora pa na bizona. Kako je u to doba godine bizon pod posebnim regulacijama morali smo se pravilima i pokoriti. Krdo od desetak komada je pronađeno. Cijena varira od starosti životinje. Koja je proporcionalna veličini, obraslosti dlakom i duljini rogova. Naravno odlučili smo loviti najvećega.

Moćni kalibar 30-378 Weath. sa nezaobilaznim Američkim Leupoldom je posao odradio jednim hicem. Neshvatljivo ali kad se uzme u obzir tolika energija zrna od 13 grama lako je zaključiti da je bizon bio mrtav pa skoro i na nogama. Muke su nastale što sa tonu teškom životinjom ? Ostaviti je ne možete, ne smijete. Odlučili smo je darovati ali…trebalo je dostaviti mesaru koji ima licencu i platiti deranje i proces „donacije“ !? No treba poštovati pravila tamo i gdje jesi tako da je zapravo sve to odnijelo cijeli dan posla. Namjera nam je bila loviti još risa i kojota ali lovostaj na risa je počinjao za još jedan dan koji smo proveli bezuspješnim traganjem za stopama u snijegu a za kojota je jednostavno bilo prehladno. Sjedili smo, vabili ali ta životinja je impresivno lukava, vidiš ga na sekundu, proviri iz šume i magla…

jaki stari bizon 

A temperatura se spustila ispod -20 C, a treba sjediti na otvorenom i vabiti. Ma kako ne.
Sve u svemu jedno novo iskustvo i vjerojatni povratak na Pronghorn antilopu koje smo vidjeli, Elkove i Mule deer jelene a koji se love u jesen.

pronghorn antilope ali je lovostaj

 

 

 

 

Još jedan lov u Africi

 

Tog 24 lipnja otputovali su moj lovački znanci Drago i Zdravko sa suprugama u Namibiju s tim da je Zdravko vodio i kćerkicu. Zdravko je želio loviti i leoparda. ali je S obzirom na situaciju i broj izdanih dozvola taj lov postao toliko rijedak, tražen i sami sretnici će biti u poziciji dobiti dozvolu (markicu).
Koja, po obavljenom lovu, mora biti obavezno i jasno vidljiva uz fotografiju lovca, vodiča i odstrijeljene zvijeri. Kvota od 250 leoparda godišnje je pala na 34 !
Isključivo i jedino zbog određenih manipulacija i preprodaje dozvola.

Otkad je (zahvaljujući međunarodnom pritisku i CITES organizaciji) 29. siječnja 2010 stupio na snagu novi zakon o lovu predatora sam lov mora biti najavljen, dokazan avionskim kartama i isto tako kopijom putovnice gdje se vide ulazni i izlazni žigovi na putovnici lovca, tako je i ovaj lov bio samim tim savršeno pripremljen.

DSC03413  jaki stari kudu

Četiri sata vožnje na sjever od glavnog grada Namibije Windhoeka dovelo nas je u lovište „Ombengo“ koji se nalaze uz neposrednu granicu Nacinalnog parka Etoscha. Jednog od najvećih u južnom dijelu Afrike. Smještaj i bungalovi na Onduriju, lijepa uzvisina oko koje se pruža kilometrima pogled u savanu.
Svako jutro lov započinje dogovorom, pogledom u nebo i kontrolom vjetra.
Lovili smo vozeći se Toyotom po savani do trenutka kad se zamijeti divljač. Tako je u većini slučajeva. Tako smo i prvo jutro čuli zebre, na mogućih kilometar daljine. Prepoznatljivi zvuk njihovog glasanja nas je zaustavio dok smo odredili pravac. Gašenje, silazak i pokret u pravcu zvuka zebri. Ponekad to traje par minuta a ponekad satima jer je divljač stalno u pokretu. Ovaj put Zdravko je imao sreće, nakon pola sata čuo sam dva brza hica i par minuta iza toga poziv stanicom da krenemo kroz bush do njih. Tamo je ležao predivan mužjak, stallion Burchelove zebre.


Markovic 2010 3 044


Drago je imao posla oko oriksa, htio je dobiti dva stara bez obzira na trofejnu vrijednost i to mu se ostvarilo. Jedna zanimljivost je ta da je Drago jedini lovac kojeg sam u toliko godina upoznao koji je svih svojih osam trofeja stekao loveći bez optike !
Tako je nagrađen i jakim starim veprom od gotovo 30 cm trofejom i predivnim kuduom od 55 incha.

Impala je lovljena prilično lako, podne je vrijeme za njih kad su u sjeni i odmaraju, ne očekuju nikakve stresove tako da smo na Zdravkovog slučajno nabasali ali je trebalo biti jako brz.
Lov na elanda je nešto zahtjevno samo po sebi.
Uglavnom se jako rano ujutro i pred samu noć obilaze pojilišta. Naime Ombengo je lovište od 24.000 hektara i samo sa 4 pojilišta. Tako da većina divljači mora doći na vodu. Elandi uglavnom noću.
Vozilo se ostavi kilometar prije i lagano kreće prikradati na pojilište. Nerijetko zatečete tamo stotinu grla. Samo treba znati prići jer je teško ne shvatiti koliko je to očiju a o vjetru i mirisu da ne govorimo. Nekoliko takvih pokušaja su bili bez uspjeha pa smo odlučili na čeku.
Pred sami mrak čuli smo kopita, prvi trenutak izgledalo je da su zebre ali je iz šikare pomolio ogromni eland.
Pričekali smo par minuta da pokaže plećku našto je dobio brzu kuglu iz 8 x 68 ali kao da se nije ništa dogodilo okrenuo se prije nego je Zdravko repetirao i zbrisao u gustiš. Krenuli smo za njim i sa još nekoliko hitaca u par stotina metara zaustavili tu grdosiju od kojih 800 kg. Trofeja 98 cm, oko 240 točaka što iznosi 34 točke u zlatu. Superkapitalac.

Markovic 2010 3 067  Picture 525

Lov na waterboka je bio kruna svega a kad smo ostatak grupe obavijestili da imamo waterboka čuli smo od njih, na drugom kraju lovišta da su upravo završili slikanje sa jakim Dragovim kuduom.
Lov na tu rijetku antilopu se smatra gotovo ultimativan s obzirom na rijetkost, prilike i težinu lova. Prilično je plaha i kvalitetan prilaz a još je sigurnija čeka kod vode u revirima gdje waterbokovi obitavaju jedino donosi uspjeh. Takve dvije trofeje stečene u istom satu, 10 kilometara razlike.

Picture 596

Peti dan lova dobili smo informaciju da je leopard redovit na mrciništu. Susjedni revir, dvadesetak kilometara dalje. Večer nije dala uspjeha ali je zato jutro dovelo pjegavu mačku pred Zdravkovu zasjedu i jedan hitac je bio dovoljan. Mužjak je bio pred nama. Zapravo tu smo imali i nevjerojatne sreće jer po novoj regulativi može / smije se odstrijeliti samo mužjak a to je doista teško kontrolirati i sprovesti! Ponekad ljudi utroše toliko vremena a i novca da leoparda u nekoliko posjeta Africi ne mogu ni vidjeti a nekmoli steći
A ponekad to ispadne ovako..
Oko lova leoparda se grade mitovi ali ako imate ozbiljnog outfittera, onog tko zna s mačkama raditi i gospodariti, ako imate terene gdje ima leoparda, lov se može skoro pa jamčiti. Samo je, ponavljam, stvar volje i znanja farmera da vam taj lov omogući i kvalitetno organizira.

DSC03390  DSC03335

I dok su lovci dane provodili u bogatim lovištima, žene su posjetile malu seosku školu u gradiću Otjikondu, nekih pedesetak kilometara dalje.
U školi se školuje dvadeset đaka, malih crnaca koji od ponedjeljka do petka provode u školskom internatu. Mahom obitelji skromnijih primanja. Tom prilikom su se naše „lovkinje“ zanimale za dječicu, kako ide školovanje, koji su predmeti… da bi gospođa Nataša, supruga Zdravka odlučila kako će jedno, najsiromašnije dijete, školovati do punoljetnosti u iznosu koji je za naše prilike vrlo simboličan a za to dijete iz Namibije znači jako puno.

Gesta vrijedna pohvale kao i još jedan Zdravkov i Dragov uspješan Afrički lov u kojem je palo 16 kapitalnih trofeja.

 

 

 

Kada pucati u muflona ?

 

DSC05520

 

Muflon je neosporno vrlo atraktivna divljač za lov ali nažalost zbog sve manjeg broja i visoke cijene, od domaćih lovaca relativno slabo se lovi.Poznata lovišta na Pelješcu, Pločama, Biokovu, Senju i ostala su dala kvalitetne trofeje ali nikada nismo dosegli 240 točaka jaku trofeju. Doduše sve se to uglavnom događalo osamdesetih, nešto devedesetih a poslje sve manje ili podaci jednostavno ostaju tajna.
Nameće se pitanje zašto ?
Taj bi odgovor, budući nisam znanstvenik ni stručnjak, ostavio onima koji će možda bolje obraditi taj fenomen a ja bi se samo ograničio ovim štivom na vlastite opservacije i preporuke onima koji planiraju lov na ovu lijepu i zanimljivu divljač.
Neka nestanak i sve manja brojka ove planinske divlje ovce bude na savjest onima koji s njom „gospodare“. Bogom smo nagrađeni u ovih 600 km obale, stotine otoka i škoja koji bi dali osim lova i lovnog turizma još nešto po ćemu bi Hrvatska bila poznata.

 

desetogodišnji ovan 210 točaka potpuno završenog rasta rogova ISPRAVAN ODSTREL  ispravna odluka   GREŠKA nepune 4 godine 201 točka raspon i debljina izvanredni ali nema dužine a koju bi dobio kroz još par godina premlad, perspektivan, trebao je još neko vrijeme brstiti..

 

Puno sam puta lovio muflone, puno sam ih u slobodnoj prirodi gledao i nemalo, naravno u počecima svojih pohoda na trofeju, počinio grešaka koje priroda ne zaboravlja. I čega radi danas žalim.
Najčešća je greška odstrjeljivati prvo na što se naiđe. Tu ne mogu odapeti kritiku na lovca koji u krajnjoj liniji i ne mora poznavati genetiku i uzgoj. On je došao po ovakvu ili onakvu trofeju, sa toliko novaca koje je spreman potrošiti.
Nerijetko mu prohtjev bude da želi pucati u zlato !
Jako širok pojam.
Muflon može dobiti zlatno odličje već u trećoj (izuzetno rijetko) godini, četvrtoj i bez problema u petoj. I što se događa kad lovac za svoje novce dobije lov, odstrijeli muflona u četvrtoj godini a isti ima recimo 210 točaka.
Vjerujem da će se mnogi složiti… načinjena je ŠTETA !? Jer se takva životinja ne smije izlučiti iz lovišta ako kojim slučajem nije bolesna ili ranjena, ako je grlo u dobroj kondiciji čime obećava perspektivu i dobar gen u lovištu. Naravno da je sve zapravo na stručnom pratiocu. A nerijetko je stručni pratilac član udruge (koji se bori za bodove) ili lovočuvar, moguće i šumar koji je dobio zadatak da gosta vodi na zlatnog muflona.
To se i meni i mojim prijateljima uglavnom događalo. Tako da se na nišanu našlo nemalo puta ono što je definitivno trebalo još poživjeti.

 

GREŠKA relativno mlado grlo a 214 točaka za dvije godine bio bi moguče 220 i preko točaka  6 god.  idealan kut rasta je 90 - 95 stupnjeva dobar kut, poželjan i veći

 

RAST ROGOVA

Muflonu rogovi počinju rasti odmah nakon okota. Od položaja koštanog šiljka i njegove debljine ovisi zavojitost, debljina i raspon rogova. U mladosti rast rogova je puno veći i brži tako da do desete godina rog raste. U to vrijeme bi rog trebao opisati puni krug i dovući vrh u razinu sa okom, mada kod vrhunskih grla dobrano preraste i oko. U prvoj godini muflonu naraste tuljac i preko 20 cm, u drugoj godini oko 18 cm. i više a kod trogodišnjaka rog poraste za 10-12 cm. (itekako poželjno)
Četvrta godina dade oko 8 , peta 4-6 cm a kasnije rog raste 1-2 cm godišnje.
To se lijepo vidi po ukrasnim godišnjim prstenima koji obično markiraju rog između veljače i svibnja. Idealan kut nasada tuljaca se smatra 95 + stupnjeva! Manji kut daje slab raspon, manji od 45-50 cm. Što nije poželjno. Jako dobar raspon se računa preko 50 cm a nerijetko se susreće muflon sa rasponom od 55 cm. 60 i više su rijetkost kod nas. Teško shvačaju neki da je raspon puno lakše dobiti od dužine ili debljine. Jedna stvar je indikativna, rečenica koju sam davno čuo i nikad neću zaboraviti.

 

muflon 35 godine jesenski kot vidi se po prvom prstenu NIPOŠTO nije trebao pasti 200 točaka pogrešan (4 god 200 cic) i.... muflon u petoj godini 197 točaka DOBRO DONESENA ODLUKA O ODSTRELU dobar odstrel (5 g i 197 CIC)

 

„Da bi muflon bio vrhunski, šampionski.. mora imati sve parametre dobro razvijene, dužinu, debljinu i raspon !“ Zanimljivo je, ali uvijek jedan parametar nedostaje, ako je dobra dužina i debljina, fali raspona. Ako je dobar raspon i dužina nedostaje debljina. I tako ….Teško, gotovo nemoguće je sresti takvo grlo da zadovolji sve uvjete. Naravno, u našim lovištima
Doćim Česi i Slovaci nerijetko uzgoje muflona od preko 240 točaka što je zapravo fascinantno. Mufloni koji imaju sva tri razvijena parametra. Svjetski šampion je 258 CIC točaka. Tome najzaslužniji je ipak raspon.
Da ne bi ulazio u drugo područje koje nije tema članka ograničiti ču se na savjete kako loviti i kako procijeniti ono što želite i možete dobiti. Imperativ je svakog educiranog i etično osviještenog lovca je loviti i odstrijeliti staro grlo. Grlo koje bez obzira više nije zanimljivo niti za lovo zakupnika, niti za lovište a niti za naše muflonke.

 

Zbog malog kuta raspon je nešto lošiji oko 48 cm mali kut    Češki muflon drugi na svijetu Drugi na svijetu 252 CIC

 

UZGOJNI ODSTREL MLADIH GRLA

Doduše u vrhunskom uzgoju postoji i mogućnost redukcijskog odstrela mladih neperspektivnih grla ali taj zadatak uglavnom provodi visoko stručni kadar i educirano osoblje koje točno zna što od muflonskih mladunčadi treba odstraniti iz lovišta. Čak sam našao zapanjujući detalj da se u vrhunskom uzgoju čak o do 2/3 mladih muflona ovnova „vadi“ do treće godine života.
Ima tu logike. Iskusnom oku neće promaknuti slab kut izrastanja rogova iz glave, nedovoljan godišnji prirast koji je gore naveden ili konačna duljina, debljina i raspon koji bi ovan trebao imati do navršene treće godine života. Nažalost je to tako, pomalo djeluje okrutno ali za dobivanje vrhunskih trofeja, zdrave populacije je nažalost i neizbježno.

LOV I PROCJENA

Vratimo se na našeg lovca koji će se otputiti u lov na ovna. Dakle neka reče što bi volio i želio pucati s napomenom da to bude starije grlo. Zna se dogoditi da nas muflon iznenadi i da imamo kratko vrijeme za pucati ali ako nismo sigurni radije propustiti šansu nego brzati i kasnije se kajati. Zar nije šteta i žalosno gledati na zidu četverogodišnju trofeju od 200 točaka ?! Zamoliti svog pratioca da se ne žuri sa pucanjem.
Znaju se mufloni u prikradanju zateći u točilima ili kanjonima gdje odmaraju a da ne budemo primijećeni. Da nas ne vide. Nadasve ako nije parenje i kad su ovnovi odvojeni i u manjim ili većim grupama. Ali znajte, stari ovan uvijek živi odvojeno i samotarski. U parenju je to druga priča, samo treba stati negdje par stotina metara od krda ženki.
Ovan će doći sigurno na puškomet. Jaki i dominantni ovnovi svoje krdo, harem, u parenju, obilaze dva puta dnevno da se uvjere da nema uljeza. Tu čete dobiti priliku. Dobar pratilac neće i ne smije žuriti. Ako vas mufloni nisu primijetili možete dugo promatrati i procjenjivati dali pucati ili ne.
Opet, ne treba žuriti !
To su lovovi koje čete pamtit' cijeli život. Moguće da je iza grma upravo stari ovan koji treba biti odstrijeljen. Leži i odmara !? Osmatrati ponašanje, hijerarhiju, oblik tijela i držanje glave.
Kako jaki rogovi kod starog ovna dosegnu i do 6 kg tako i postepeno spušta glavu. Podgrlica je karakteristična za stara grla. Pogled jakim dalekozorom x 10 na rogove daje najkvalitetnije rješenje. Godišnji prstenovi koji se mogu u miru promotriti i do 200 m.

 

ŠAMPION 258 CIC  Šampion Svijeta 258 CIC

 

Stoga sam i prikazao ove slike koje će pomoći kod procjene starosti grla. Obratiti pažnju na stare ovnove koji su odstrijeljeni čak i možda prekasno. Jer kako se lijepo vidi, stari ovnovi nekada znaju vrhove rogova izbrusiti više nego što je godišnji prirast u tim godinama pa se zapravo radi o gubitku kako trofeje, vrijednosti i novca.
Vlada mišljenje da je muflona najbolje odstrijeliti između sedme i devete godine. Jer poslije toga zna tupljenjem i brušenjem roga izgubiti na vrhovima zlatne centimetre koji više ne mogu izrasti. Isto tako poslije 8-9 godine rog se na bazi stanji a čak i do te mjere da može puknuti.
Naime za vrijeme oštrih zima kiša se zavuče u prstenove i pukotine, a kad zaledi led učini svoje. I to kad krene nema kraja, pukotine se šire i komadići roga otpadaju. Kad vam muflon od dužine preko 100 cm polomi rog, to je onda neizmjerna šteta i za vlasnika i za lovstvo.
Da ne bi bilo krivo protumačeno, u lovištu, pogotovo otvorenom, teško je poznavati sva grla. Naravno da čete možda doći u priliku pucati u stariju životinju, recimo peta – šesta godina koja na glavi nosi 170 – 190 točaka. To je upravo poželjan hitac i odstrel i usluga lovištu da se takav neperspektivan muflon izluči i onemogući nastavak njegove genetike. Stoga, malo proučiti literaturu, posavjetovati se, naravno malo dobiti na kondiciji, probati i vježbati na streljani i po svog ovna. Samo neka bude stariji !
A o kalibrima, karabinima, optikama i strjeljivu za lov muflona neki drugi put.

Ako možete "složit" tri zrna u kovanicu od 5 kn na 100 m ili tri zrna u tanjurić kavene šalice na 200 m, slobodno lovite bilo kojom puškom i optikom, dakako i zrnom ! (Najbolji mufloni na Pelješcu su padali Sellier Belotom 9 grama u kalibru 7x65R)

 

Fotografije i tekst:
Đivo Ćurlica

 

 

 

 

Planirate li loviti u inostranstvu...?

Osnovne stvari koje valja znati prije nego planirate lov u inostranstvu, u nekoj stranoj destinaciji. Što vas sve čeka? Naizgled komplicirano !?
Morate točno znati što želite loviti, koju vrstu (podvrstu). Tu informaciju, kao i cijenu trebate dobiti od onih koji već imaju iskustvo sa stranim destinacijama i od onih koji su takav lov uspješno priveli kraju. Nećete se obazirati na one koji su iz neznanja, brzopletosti, lakovjernosti, bahatosti ili nekih drugih nepovoljnih okolnosti (prevare) doživjeli neuspjeh.
Zna se dogodit da lov ne uspije iz objektivnih okolnost ali isto tako iskusne organizacije točno znaju optimalno dana da lov uspije, koje su predispozicije jer će veliki dio njih itekako biti spreman sve uraditi da lov uspije i da se pozitivne reference prošire. Ima i prevare, imajte na umu. A prevareni šute, ne vole pričat o svojoj sramoti radi koje su sami krivi.
Referenca/preporuka neka bude na prvom mjestu
Uspjeh u Kanadi je preko 50 %, Centralnoj Aziji 80 %, Africi 100 %...

Gugic i gnu  lovac i oriks

Treba biti svjestan svojih mogućnosti kako u fizičkom smislu tako i u financijskom. O financijskom aspektu, moram naglasiti da je u velikoj većini slučajeva taj detalj od strane pružatelja usluga korektan, štoviše iznenađujuće zna biti povoljan. Drže do dogovorenog a to je rezultat dugogodišnje suradnje i povjerenja.

 Primjer; u Zadnjem lovu u Kazahstanu naša grupa je odbila usluge prevoditelja (nekako se Ruski lako razumije sam po sebi), lov je protekao, uspjeh 100 % , sve je plaćeno i otišli smo doma. Kod naknadnog plaćanja troškova pakovanja, čišćenja i dostave trofeja od dogovorene svote su nam ODBILI 500 eura jer su se sjetili da nismo koristili usluge prevoditelja !!

Kad saznate detalje vezane za lov vrste koju želite, raspitajte se dali u tom lovu postoji mogućnost odstrela još neke vrste. Jer kad si već u tom lovu, u tom terenu, zašto ne iskoristiti i tu mogućnost, jer divljač i odstrel zna biti povoljniji kad si tu nego isti taj lov raditi ispočetka negdje tamo ubuduće.
Ako loviš u Kanadi npr losa, zašto i ne odstrijeliti vuka ako je to ostvarivo ?
Za neke destinacije u smislu planinskog lova, fizička priprema je imperativ. Minimalno mjesec dana treninga i uspona a o skidanju prekomjerne težine ne treba napominjati, jahanje je često u programu. U Afričkim destinacijama to ne ali osnove ipak da, udobna oprema zavisno od doba godine. Savjetovati se s liječnikom. Voditi računa da je u Africi ljeto kad je kod nas zima.
Itekako zna biti hladno u lipnju i srpnju.

Oružje se često stavlja u prvi plan i s time se ne slažem. Kupuju se nova puška i optika za taj lov i često se događa da se s tom puškom ne zna uraditi posao. Nepoznavanje netom kupljene „igračke“.
Zagovaram koristiti već onaj karabin s kojim se duže vremena lovi i s kojim ste perfektno personalizirali. Obratiti pažnju kod streljiva i vježbati. Da je ne znam kako jaka, skupa i lijepa puška, lovac je taj koji radi posao.
Odabrati adekvatnu obuću, naravno da je već nošena, novu nipošto.

Papiri i dokumentacija

Dokumentacija zna biti problem za onoga koji tome nije vješt i nema iskustva. Poznavanje jezika je uputno.
Prva stvar je dogovoriti termin i paziti na vremenske prilike. Suludo je odlaziti u Centralnu Aziju ili Kanadu u prosincu ili siječnju. Kad je tamo – 30 C.

Kolovoz i rujan su idealni. Tad se može uživati u planini, kampiranju, dugim danima i lijepim prizorima. U Afričkim lovištima u to doba godine čekaju nesnosne vrućine. Kad ste dobili termin lova, pristupa se nalaženju povoljnijeg leta. Voditi računa jer cijena karte znatno varira od kompanije do kompanije. Raspitati se dali ta agencija prevozi oružje i trofeje jer danas postoji jaki lobi koji na neki način i tu miješa svoje prste.
Viza je obveza agencije koji vas upućuje, ali se na to nemojte pouzdati. Provjeriti direktno u Konzulatu te zemlje ili od onih koji su već bili. Neke destinacije ne traže vizu a za neke zna biti čak i komplicirano. Morate osobno u Konzulat.

Packlist Items    viza

Let nastojati uskladiti da se gubi što manje dragocjenih dana. Optimalno je na destinaciju stići na način da se ne gubi još jedan ili dva dana do početka lova. Iskreni outfitteri će vam o tome reći.
Cjenik s popratnim troškovima treba biti jasan i nedvosmislen.
Uvijek pitati za sve eventualne izvanredne okolnosti. Također utvrditi „a što ako se odstrel ne realizira“. To je u Africi gotovo nemoguće ali isto tako u drugim destinacijama otvoreno pitanje. Uzeti u obzir prognozu vremena. Što ako nepogoda onemogući lov ?
Tu je lovac uvijek u nepovoljnijoj prilici jer uglavnom sam preuzima taj rizik. Ali to treba znati !
I dogovoriti.
Pitanje je ranjavanja koje se događa. Također treba dogovoriti do detalja. Neće proći priča.. „ali vodič mi je rekao da pucam“
Dakle vodič je odobrio hitac procijenio divljač, odlučio da može biti odstrijeljena ali nije „naredio“ pucati. Kad pritisnete okidač, preuzimate odgovornost. Stoga oprez, morate znati da vas uglavnom čeka plaćanje ranjene i nepronađene divljači, ali i to se da dogovoriti – dakako unaprijed.
Postavite uvjete npr. ne želim pucati preko 150 m !!! Ponudite da pratitelj bude spreman s drugom puškom i eventualno potvrdi vaš odstrel drugim hicem ako vam to osobni stav dopušta. Možda čete divljač manje tražiti ?! Često u ponudi zna biti redukcijski lov, koji je do 70 % povoljniji ali su trofeji lošiji, raspitajte se.

Što s trofejima

I kad lov bude uspješan i kad sve protječe kako treba morate znati što nakon odstrela. Naravno da i o tom opet treba odlučivati unaprijed.
Najčešće se lovci odlučuju za trofeju lubanje s rogovima ili pak kožne prostirke kod npr. vuka ili medvjeda, zebre. Izbijeljena glava s rogovima je nakon prve obrade u lovištu zrela za pločicu i na zid a kao takva dolazi u pošiljci.

kozorog na pločici lijepo i jednostavno    propala trofeja propala trofeja

Ako kojim slučajem želite dermopreparat morate znati da to iziskuje velike troškove. Čak nekad veće nego što košta sam odstrel. Ako je odstrel sibirskg srnjaka npr 500 eura,.. da biste dermopreparat stavili na zid jamačno će vas još toliko koštati. Oriks košta 400 eura, dermopreparat i više. Impala 200 eura, dermopreparat i preko 300.
O pripremi trofeje moraju znati vodiči. Lovina se mora oderati, ohladiti ista koža, usoliti i pravilno osušiti. Kože su uvijek veliki rizik, ako se ne usole kako treba, ili se kasnije doma u obradi pokvare ili stanjivanjem ispadne dlaka pa je cijeli posao propao.
Vozarina trofeja se obračunava po kilogramima i volumenu. Što znači da će usoljena prednja trećina kože jedne Nyale iz Južne Afrike definitivno biti teža od glave s rogovima.
Što u konačnici znatno povećava cijenu ukupnog lova.
Budite sigurni što točno želite da kasnije ne bude „nisam znao“.

Uvozni dokumenti i pakovanje

Nakon završenog lova pristupa se dokumentaciji bez koje vaš lov neće biti okončan. Volim reći da je lov završio kad trofeje stignu doma u pristojnom stanju a NE kad se lovac vrati doma.
Trećina posla je pripremiti lov u kontekstu putovanja, dokumentacije i vize, trećina je sam lov na terenu a zadnja trećina uspješnog lova je - dostava trofeja.
Koja znade ponekad zapeti. Stavka koju treba dogovoriti je što lovac točno želi od svojih trofeja. Preporučan samo lobanje s rogovima, najmanje je komplikacije i rizika za svih. Paket s 6-8 trofeja može biti težak 30 kg a može i 80 ako su usoljene kože unutra pa sad odlučite sami.
Uz trofeje obavezno trebaju biti dokumenti u smislu lovne dozvole, fakture, potvrde tamošnjeg dermopreparatora koji je u skladu s EU, veterinarski certifikat po standardima EU i naravno obavezni Cites ako je vrsta pod zaštitom.

Vet certifikat Vet. cert.    Zavrsni Cro Cites Cites

Izrada kutije za trofeje je važna stavka jer kod kartonskih tankih kutija postoji opasnost od oštećenja.
Dokumentaciju tražiti da se dostavi prije slanja pošiljke i dati onome na uvid koji će je uvesti.Pravilnici se često mijenjaju.
Kad trofeji stignu u Hrvatsku, nema nazad. Carinici i veterinari rade svoj posao i dobar dio pošiljki je zadovoljio ali zna se dogoditi i obratno
Velika je šteta ako se trofeji konfisciraju i završe u spalionici a najmanje je ako ih nalože vratiti odakle su došli. Zbog nekog pogrešnog certifikata, pogrešne popune istog ili zaostalog komadića tkiva na trofeju.
Da ne spominjem one koji u lov odu a trofeje nikad ne dobiju ali o tom drugi put.

trofeji na bijelo i dva dermopreparata lijepa lovačka soba, jednostavno !

Zato oprez i slobodno nas pitajte, rado ćemo pomoći.

Napisao i slike: Đivo Ćurlica, tajnik udruge Safari lovaca Hr.

 

 

 

Kirgistan – lov Sibirskog kozoroga

Želja za osvajanjem Tien Shana, za lovom tog impresivnog kozoroga postoji dobrih 15 godina.
Proljetos smo tražili zgodnu destinaciju, da je sigurna, da je povoljna, da ima kvalitetne reference, i da su kakve takve trofeje zajamčene.
I susretnemo se s destinacijom koju su posjetila dvojica lovaca iz Hrvatske. U kontaktu s njima smo doznali sve najbolje.Uslijedili su razgovori i preporuke koje smo pretočili u kontakt sa vlasnikom agencije, direktno u Kirgistanu a nedugo iza toga smo po povoljnoj cijeni kupili karte.
Vlado, Zvonimir, Dražen i ja s velikom željom da lovimo sibirskog kozoroga, Siberian ibexa. Tu životinju od 80-100 kg s najljepšim rogovima. Za koju tvrde da je najteže loviti, teže i od primisli.
7 rujna smo se našli u Zagrebu na Plesu i odletili za Kirgistan gdje smo sletjeli sutradan ujutro.Začudo, kratke formalnosti od možda jedan sat jer je agencija u potpunosti sredila naš prihvat, vize i detalje oko carine i oružja.
Kad smo kod oružja naša grupa je bila „racionalana“. Dvije 30-06, jedna 8x68 i .375 H&H su bile spremne a to smo i dokazali pucanjem u baznom kampu na 200 i 300 metara.
U koji smo stigli nakon vožnje od 8 sati gdje smo prešli gotovo pola Kirgistana i konstantnom penjanju na visinu od 2800 metara. Aklimatizacija od jedan dan i nastavljamo dalje robusnim UAZ terencem jer tamo gdje smo se zaputili ništa drugo ne može proći. Tako je trajalo oko 3 sata truckanja do posljednjeg pastirskog mjesta odakle se dalje ide konjima. Da konjima, a o jahanju treba nešto znati, ne puno ali osnove koje smo doma uvježbavali.
Tu su nas razdvojili, svaki od nas je dobio po dva iskusna vodiča i uputili smo se u različitim smjerovima. Vlada su odveli nekim kanjonom na istok u potragu za izuzetno jakom trofejama koje tamo obitavaju.
Ja sam s dvojicom jahao u pravcu sjevera, jako strmo nekim klancem pa nepreglednim visoravnima do klisura koje su obećavale staništa ove životinje i tako satima.
Vrijeme je bilo gotovo ljetno kao doma. Zvonimir je krenuo sa svojim vodičima ravno u planine, visoko gore na jug.

Za stare kozoroge su nam pričali da žive na upravo tzv. trećem nivou, najviše u planinama jer savršeno dobro znaju da su predmet lova i interesa i da im je najteže prići na hitac. U to sam se uvjerio. Teško da će vas kozorog pustiti na 500 metara, ako vas je uočio. Prvo vas jedan prati pogledom, potom se pojavljuju i drugi, gledaju s vrhova da bi najednom nestali na suprotnu stranu planine i klisura a da vi još niste bili ni u primislima blizu hica.
Dolaskom na nekih kilometar od klisura podigli smo šatore, tu je naše mjesto boravka sljedećih nekoliko dana.

Vodiči su se odmah prihvatili dalekozora i osmatranja suprotne strane. Tu smo na oko 3800 metara nad morem. Pokazali bi mi kozoroge u liticama ali iskreno, ništa nisam mogao vidjeti. Na oko kilometar i po i u sivim klisurama gdje obitava ta siva životinja bilo bi pretenciozno tvrditi da sam išta vidio. Pred noć mi je stariji vodič rekao da će ujutro životinje biti niže, na granici litica gdje počinje trava jer kozorozi svojim ponašanje pokazuju da nisu jeli 2 dana i da je sutra dan za pašu.
Teško je spavati u šatoru pod dojmom svega što se dogodilo u zadnja dva dana i saznanjem da se sutra lovi i da ću biti u neposrednom kontaktu sa životinjom za čijom trofejom toliko žudim. No zora je brzo došla, Puno čaja i koji keks za razliku od ove dvojice koji su mazali svoje konzerve uz svu silu kruha koji je već zavidno tvrd.
Oko 6 je stariji vodič je pokazao kozoroge kao točkice, male, na rubu trave i točila. Upućujemo se konjima jer do tamo ima sigurno kilometar i po. Zaklonili smo se nekim urvinama da nas ne vide, jahali 15 minuta bez riječi.

Kirgistan  Kirgistan 2
Ostavili konje pod samim liticama i krenuli na lagani uspon nekih stotinu metara.
Vrhu nasipa smo prišli lagano. Ova dvojica su prvi pogledali preko i poznatim kretnjama pokazali da su životinje tu dole ispod nas. Optika na 9 x, bipodi, jakna za pod kundak. Pogled preko ruba razočarava, daleko su !
Mjerimo Leupoldom koji pokazuje 345 m. Nisam u životu pomislio pucat na tu daljinu. Izvodim zaključak da treba pucati pedalj preko životinje.
Krdo je veliko, 10 ak komada i svi mužjaci, već su se uputili u planine, pratim prvog na kojeg su mi pokazali. Najveći, impresivan. Lagano hodaju, povećavaju razdaljinu, pratim ga končanicom. Kad je zastao stisnem i zrno SST od 165 greina ode…Pogodak ali kozorog trči, ide, malo „hramljaje“ kaže vodič.
Jedan iz krda, posljednji zastaje i ovaj mi kaže da pucam u njega. Zašto u drugog, što s ovim prvim ranjenim ?
Nema veze, ako ga ne nađemo da imaš ovog drugog a i treba nam mesa !? Pucam drugi put i ovaj pada. Pogodak u vrat, slučajno, a to ćemo tek naknadno utvrditi. Dolazimo k njemu a mlađi vodič stalno prati krdo.

Krdo je kilometar od nas i mlađi vodič tvrdi da sam ga dobio visoko u nogu s tim da je dotaklo prsa ali nedovoljno visoko da dobije u vitalne organe.
Kad sam poslije izmjerio bio je na 390 m gdje je zrno po tablici palo 60-70 cm što znači da je trebali pucati DVA pedlje iznad životinje ! Ode on s mojom puškom za njim, do večeri će se vratiti.
Divim se životinji iako nije ono što tražim, oko 90 cm. Zabrinut sam za pronalazak prvog.
Meso je sređeno, povratak u kamp. Vodič se vrača pred noć ali nije mogao sustići kozoroga.
Zapamtio je gdje je zalegao

Sutra mu se pokušavamo približiti, tu sam iznenadio sam sebe. Volja je užasna stvar, bio sam na 4400 m, ovaj se ranjeni uspio dići i zaputiti u nepregledno. Par minuta možeš hodat, pa staneš odmoriti, i tako.. Izgubljen dan ali se tješim da trofej ipak imam.
Novi dan donosi slično, odvojio se od krda, lagano šepa i svaki prilaz je razočaravajući, izvuče se.
Odlazimo par kilometara dalje. Pred noć krdo od 6 kozoroga silazi. Nevjerojatno ali došli su mi na 210 metara. Neću pucati jer mi se čine mladi. Stariji vodič insistira jer trebaju još mesa za pastira koji nam je ustupio konje. Bez po muke ga obaram. To je ipak moja „radna“ daljina, trofej 85 cm. Imam dva ali me muči onaj prvi.

Kirgistan 5


Četvrti dan ga vidimo, na istim liticama.
Moram gore, iznad njega, čeka me 3 sata uspona. Krećemo u 12 sati a da će stariji u 3 popodne opalit PAP-ovkom u njegovu pravcu i potjerati ga prema nama.Tako je i bilo. Da ne pričam o naporu uspona..

Kad smo se smjestili za stijenom i odmorili, točno u 3 sata čuli smo samo jedan hitac. Kozorog kojih 400 ispod nas nam je krenuo. I nakon 15 minuta dobio još jedan SST na 150 m nakon čega se strovalio u litice. Vodič me poveo dole u dolinu, konjima, naravno ne kozorogu jer sam premoren. Sutradan su njih dvojica otišli po trofeju, trebalo im je skoro 5 sati da se dokopaju životinje, odsjeku glavu i donesu je. Vrhunac lova, moj prvi, i pravi kozorog od 110 cm i deset godina starosti. Debljina baze nevjerojatnih 32 cm.

Kirgistan 6 


Povratak u kamp u posljednji čas, krenuo je hladni, ledeni vjetar, pa snijeg, žurno se spuštamo. Zvonimir je tu, čeka već dva dana. Ima lijepog kozoroga od 106 cm. Vlada čekamo još dva dana kad donosi trofej od 122 a Dražen je nakon jezivog uspona i hica na jakog kozoroga kojeg su 2 dana izvlačili iz litica također je pucao još dva koji su trebali za meso ostali pastiri.
Sređivanje trofeja, povratak u Bishkek glavni grad, gdje je vlasnik agencije cijeli dan potrošio oko ishođenja dokumenata za izvoz trofeja.

To je ipak bivši SSSR-a. Kod njih je sve sporo. Naknada za odlazak iz zemlje kroz „VIP DEPARTURE“ zonu se itekako isplatio. Nitko ništa ne pita, samo se ispisuju nekakvi papiri. Još su nas ukrcali u Bussines klasu.

I eto nas doma. Trofeje su tu, zadnji „šminkeraj“ prije postavljanja na zid a neke idu u dermopreparat. Da, od ona po tri što smo kolega i ja pucali mogli smo iznijeti samo po jedan ali nema veze, slike i uspomene su tu i to ne trako male emocije i savršeno iskustvo.

 

 

 

 

Lov kozoroga u Španjolskoj

„Pirinejski kozorog“, tako stoji u starijoj našoj literaturi i vodi se pod jednu vrstu mada su u pitanju 4 različite ali i slične životinje koje obitavaju na Pirinejskom poluotoku. Međutim detaljnijim pogledom na stručnu literaturu dolazimo do opisa pojedinih podvrsta koje zapravo u lovačkom smislu i nisu tako bitne osim za kolekcionare koji upravo žele imati svaku od 4 podvrste a da bi konkurirali nagradama i priznanjima koje u zadnje preplavljuju imućnu lovačku klijentelu.

Španjolski kozorog

Iberijski kozorog (Capra pyrenaica) - ili Španjolski kozorog je danas zastupljen u ograničenim područjima Pirineja i drugih manjih planinskih enklava u Španjolskoj i južnoj Francuskoj. Oko 55.000 primjeraka kozoroga živi na Pirinejskom poluotoku, od čega se godišnje odstrijeli oko 5000 grla.

Kozoroga u Španjolskoj ima nekoliko podvrsta:
Zapadni Španjolski ili Gredos kozorog - Capra pyrenaica victoriae
Jugoistočni Španjolski odn. Beceite kozorog - Capra pyrenaica hispanica
Portugalski Ibex odn Sierra Nevada - Capra pyrenaica lusitanica
Pirinejski Ibex odn Ronda - Capra pyrenaica pyrenaica

Kod kozoroga dlaka je ljeti vrlo kratka i svijetlo-sive boje, ali zimi je duga, tamno siva obilata i gusta s crnim oznakama na leđima i nogama. Tijelo kozoroga je izrazito mišićavo i snažno, ostavlja dojam životinje koja upravo živi na nedostupnim terenima. I mužjaci i ženke imaju rogove, ali ženski rogovi su znatno manji, do 20 cm za razliku od kapitalnih mužjaka čija dužina doseže i preko 85 cm.. Rogovi rastu proporcionalno s dobi, dodajući jedan prsten godišnje, otprilike 6-8 cm. Prosječne je težine tijela 70-80 kg, zacijelo 20 % teži od jakog ovna muflona.

U lovačkom i trofejnom smislu a tako i u naplati trofeje postoje 4 kategorije i to oni do 60 cm spadaju u tzv. „selektivo“ klasu, potom slijedi do oko 70 cm „reprezentativo“ što je do brončane medalje. Preko 70, 72 cm trofeja uz još neke parametre ulazi u brončanu medalju da bi preko 80 cm trofeja već bila u zlatu.

Naš lov

Odlazak je bio predviđen 14 veljače. Povoljnim letom do Pariza a potom iz Pariza do Valencije. Dočim u jesenskim i proljetnim terminima postoji direktna veza Splita i Zagreba s Barcelonom. Tu ste kad sletite, na 2 sata vožnje od lovišta. Tako je i bilo. Lovit ćemo BECEITE IBEX-a ! Španjolci kažu „Cabra“ (capra-koza).

Naš domaćin, menadžer i glavni lovočuvar, nas je dočekao u zračnoj luci Valencije, vrlo kratke formalnosti bez policije i carine jer smo u EU. Tu smo shvatili blagodat Evropske unije, kao da ste iz Dubrovnika sletjeli u Zagreb. Oružje nismo nosili jer je domaćin ponudio korištenje njegovo a i da bi se izbjegla dodatna administracija. Unatoč tome morali smo priložiti lovačke iskaznice i oružni list u svrhu izdavanje tamošnjeg odobrenja za lov.

Vlasnik gospodari s lovištem na nekoliko lokacija ukupne veličine 50.000 hektara. Kvota odstrela kreče se oko 120 kapitalnih grla i dodatno još oko 80 što ženki ili mladih u redukciji, neperspektivnih mužjaka. Zavidno i za svaku pohvalu. Skepticizam oko uspješnosti lova je nestao onog trena kad nam je objasnio da uspjeh jedino zavisi o našoj kvaliteti pucanja i eventualnim promašajima.

Smjestili su nas u mali obiteljski hotel, samo 6 apartmana u mjestu Castelforte, svakome zaseban apartman. Večernje druženje uz odličnu hranu i vino i dogovor za sutra. Imali smo velike sreće jer je vrijeme obećavalo, bilo gotovo idealno. Začudilo nas je kad je najavljen dolazak ujutro u 8 sati po nas. Mislili smo da je kasno s obzirom da se neka navika ustalila da se u lov ide u praskozorje, ali se on samo smješkao.
Sutradan nekoliko nabrzinu pokupljenih osnovnih sitnica za lov i u Toyotu, vožnje možda 15 minuta do lokacije, livade predviđene da bismo isprobali oružje. Hanoverski krvosljednik nam je pravio društvo, nikad se ne zna a imati takvog psa sa sobom je gotovo imperativ.

S puno zadovoljstva sam prihvatio Weatherby .257 što daje nekih 6,5 mm kalibra i težinu kugle 7 grama. Za ne povjerovati ali prvi hitac na 100 m iz ovog oružja na nogarima je otišao ravno u crnu točku. Nisam htio kvariti samopouzdanje ili „svoje umijeće“ drugim hicem koji zacijelo ni bi sjeo na isto mjesto.
Krenuli smo u lov nedaleko odatle. Kanjon a na čijem smo rubu i u dubini tražili životinje. Nije dugo trebalo i dva krda su uočena. Ženke, mladi i jedan „reprezentativo“ a na drugu stranu kanjona na siparu su ležala 3 muška grla od kojih je jedan bio upravo ono što bi zadovoljilo„reprezentativo“ za kojeg su mi rekli da je moguće 65-70 cm

Promatrali smo ih s udaljenosti od oko 500 m i donio se plan prilaza. Odlazak duboko dole u kanjon, hodanje uz potok gotovo kilometar i penjanje do nekih litica s kojih nam životinje ne bi bile dalje od 150 m. Tako je i bilo. U 12 sati sam ubacio metak u cijev, rastegnuo „bipode“ i pogledao svog kozoroga kroz Leupoldovu optiku na povećanju 9 x. Kao da je nešto osjetio, pridigao se i nakon sekundu dobio jako brzu Noslerovu kuglu visoko, malo iza plećke. Pao je kao pokošen da bi se nakon par sekundi pokušao pridići ali ga je stigla druga kugla nakon koje se skotrljao 20 m niz točilo. Nisam želio odmah ka životinji, uživao sam u trenutcima, nastojao upiti što više panorame i lokacije na kojoj smo. Moj vodič je već u međuvremenu bio kod kozoroga, a ja sam se pomalo zaputio bilježeći svako par koraka kamerom prizore. Upravo ono što sam očekivao. Zreli kozorog malo ispod brončane medalje je bio tu.

 257 Weath

Punih 9 godina što zapravo znači da nije uopće bio perspektivan. U tim godinama bi najmanje morao imati preko 75 cm i sigurno srebro.
Kako smo se odlučili za ovaj lov ? Potpuno neplanirano u ovoj sezoni.
Naime, u kontaktu lovcima od kojih smo dobili priču i preporuku, a preko njih, ponudili su nam vlasnici lovišta direktno iz Valencije ovu odličnu i povoljnu priliku. Upravo iz razloga da bi Hrvatskim lovcima kroz našu priču i Udrugu predstavili Španjolski lov i organizaciju o kojoj se do sad malo znalo.

 

 

 

 

NAŠ LOV NA LAVOVE

https://www.youtube.com/watch?v=WtxPdkzmk_4

Polovinom siječnja 2013, poziv iz Južno Afričke Republike, „imamo lavove, jako povoljno, imate li koga iz Udruge zainteresiranog, moramo brzo rješavati..“
Sjetim se Zdravka, našeg člana koji je sličnu priliku propustio prije nekoliko godina u Namibiji. Sjetim se Ivana jer znam da je imao ponudu u Zimbabwe-u ali je cijena bila zastrašujuća. Za pola sata sve je bilo dogovoreno, hoće obojica, čim prije, sjedi u auto, dolazi po papire za vizu.

lavovi botsw 5   lavovi botsw 1

Za desetak dana smo se našli na Plesu i krenuli preko Londona prema Johanesburgu.
Dvije Cessne su nas odvele još dva dodatna sata leta u pravcu tromeđe Namibija, Botswana, JAR. Zadovoljstvo je letjeti s tima malim avionima čiji motori imaju taman snage kao auto srednje klase. Sletjeli smo na livadu usred ničega.
Lavovi su tu blizu, ima ih cijeli čopor oko granice s Botswanom otkuda dolaze, a lovački kamp je doslovno 3 kilometra od granice.
Slušaju ih svaku noć, upadaju u lovište, treba postupiti u skladu s propisima a isti govore da ih se može i mora odstrijeliti !

Početak i lavica

10 minuta vožnje do u kamp, raspremanje, kratki odmor, proba oružja. Ruger 375 H&H i Zbrojovka 416 Rem. Mag. Optike malog povečanja, 2-4 x. Teške i spore kugle odrađuju taj posao, pucano je na metu na 50 m.
Osnovne i važne upute i pokret.
Obilazak lovišta i tamo gdje se nađe svježi trag kreče se, a koliko će se hodati nikad se ne zna, pripremiti se treba za svašta. Grupa mora biti zbijena da se ne dogodi da ovaj ili ova, lavica najčešće, napadne otpozadi kad grupa prođe pored nje.
Crnac sjedi na braniku. Vozimo se par sati.
Trag ! Veli da je lavica. Tko će probati, Ivan !?
Ok, polazimo, svi u grupi, dvojica profesionalnih lovaca s nabijenim puškama, Ivan i ja, crnac naprijed ide po tragu. Trag je impresivan, adrenalin guši, ne znaš što te čeka, neizvjesnost je strašna. Nakon 4 sata hoda napravila je veliki krug, vidjeli smo je u jednom trenu ali jednostavno za tom životinjom nema trčanja. Šansa je kad stane i čeka. Teško hodati po mekanom pijesku je neopisivo naporno. Ivan bi odmorio. Ni meni više nije dobro. Vrelo je, ne vruče.
Nastavljamo ali sa Zdravkom. Opet par sati za tragom, pred samu noć nalazimo je u gustom.
Čuli smo režanje na dobrih 200 m.
Prilaz i gledamo, jedva se nazire u šikari
Zdravko puca skoro ležeći na 10 metara. Nakon hica jezivi hropac, par sekundi tajac. Vodiči su čekali da eventualno iskoči ali nije imala snage
Vuku je van, savršenstvo, mašina za ubijanje je tu, lavica dobrih 150 kg.

lavovi botsw 2

 Lav 1.

Sutra rano ustajanje.
Tu noć smo čuli riku, tamo daleko ali odlična indikacija pravca. Tamo i krećemo u pet sati. Opet ista taktika, našli smo trag oko 10 sati, ovaj put je lav. Šapa i otisak u pijesku kao manji tanjur.
Pokret, sve pratim kamerom, ali sam poslije utvrdio da je 90 % snimljenog neupotrebljivo. Nalazimo ga pod drvetom, već je podne, odmara i gleda nas, reži u dubokon G-duru, nervoza koju pokazuje trzanjem repa. Lagano se približavamo, lav je u sjeni. Ova dvojica ga drže na nišanu dok se ne približimo na oko 30 m. To je ipak pristojna daljina s koje su greške nemoguće.
Rašlje, 3 brza hica iz Ivanovog 375 H&H. Prilazak polako i oprezno, lav je skončao. Sigurno preko 200 kg, star, duga crna griva.

lavovi botsw 6   lavovi botsw 3

Lavica.

Ona lavica nije bila sama, to su nam sutra rekli. Vračamo se isti revir nakon okrijepe
Čekamo opet par sati dok je crnci nisu locirali. Vračaju se i upozoravaju da je jako živčana i agresivna, skoro je napala.
Pokret, Ivan će probati mada mu nije svejedno.
Brzo smo je našli jer su znali gdje je. Pod drvetom. Sva se trese, jezivo reži, krene par koraka, pa se vrati, kao da zna što je bilo prekjučer s kolegicom. Prilazimo izuzetno oprezno. Dvojica naprijed i sa strane s puškama uperenim u nju. Povlači se u sjenu ali vrlo glasno upozorava. Možda 30 metara smo od nje, vidi se glava i dio ramena. Razjapljene čeljusti prijete. Nije ugodno mora se priznati, poslije toliko lovova u kojima ti gospodariš situacijom, sad je obrnuto a ulog je prevelik.
Na prvi Ivanov hitac reagira loše, drugi je diže na noge, vrti se, treći u glavu je smiruje nakon što je prešla par koraka prema nama.,

Dan pauze, odmaramo, prepričavamo storije i impresije, „long drinkovi“, crnci obilaze teren traže ako ima još neka potencijalna opasnost.

Lav 2.

Par dana iza pronalaze još jedan trag na oko 20 km od kampa. Cijeli dan hoda nije dao rezultat, ovaj mužjak ne želi stati. Premorite se nakon 10 km po savani da ne možete na nogama stajati. Koa hodanje po snijegu, cipele upadaju u pijesak.
Novi dan, opet potraga gdje smo jučer stali, cijelo jutro za njim i ništa, jednostavno se kreče, hoda i ne staje. Vračamo se po najvećoj vrućini, pretpostavka da je zalegao, da mu je vruče kao i nama. To je veljača, u Africi pravo ljeto.
Za ne povjerovati ali vidimo ga iz auta, malo je daleko, gleda nas ne želimo ga autom isprovocirati da pobjegne. Vozimo nazad pa pješice 500 metara
Lav stoji, pa legne, figura u sjeni, lavovska !
Prvi hitac ga pogađa u plećku i bijes uzrokovan strahovitom boli ga izbacuje iz sjene prema nama, puca profesionalac, i lav se vrača u sjenu grma, ode iza, ne vidimo ga, obilazak, otvara se slika, Zdravko još 2 brza hica iz ruke, pa još jedan. Mir, smrtni hropac.
Prilazak mrtvom kralju. Mnoštvo slika, snimaka i emocija, za tjedan dana.

lavovi botsw 4   lavovi botsw   lavovi botsw 8


Kože se peru, čiste i usoljavaju specijalnom solju, oko 20 kg za svaku kožu, nakon 5-6 dana se presavijaju dok se potpuno ne osuše. Sve ostalo je manje bitno, smještaj, hrana, ambijent, vjerojatno je bilo sjajno, tko bi se svega sjetio.
Veselja i lovačkih priča je svakako bilo uz vatru duboko uz noć, toga se sjećam
I mukotrpnog hodanja u lovu na lavove !

Sjetio sam se stare pjesme „Lion's sleeps tonight“

lavovi botsw 7

 

 

 

2011. Udruga Safari Lovaca Dubrovnik
KUHADA